ponedjeljak, 12. studenoga 2012.

Prvi koraci

Nakon mjesec i pol dana počao sam hodati. Većinom s obije štake, a na kraćim relacijama i samo sa jednom štakom. Ponovo pijem tablete protiv bolova jer bez njih nebi mogao stati na nogu. Ponovo se svako jutro budim s bolovima, a navečer u krevet legnem sa poprilično otečenom nogom što možete vidjeti i na slikama. Noga je većinom duplo, a nekad i tri puta deblja od desne (zdrave) noge. Ujutro me bude bolovi i nemoguće je stajati na nozi. Neki su me pitali zašto ovo sve pišem. Primarno da upozorim druge. Pomisao da bi moga strgati nogu mi nije bila niti na kraju pameti i svi mi razmišljamo na način kao da se takve stvari dešavaju nekim drugim ljudima i da se to nama ne može dogoditi. ko da smo mi nedodirljivi, a zapravo nesreća se može dogoditi u svakom trenutku. Drugi razlog zašto to pišem je revolt zbog konstantnog ignoriranja osobe odgovornih za cijelu situaciju i činjenice da propusti u organizaciji nisu rijestkost, ali niti činjenica da se svi uredno ograđuju od odgovornosti. Od zarade nitko ne biježi, ali kad treba preuzeti odgovornost tu svi bježe. Hvalili su se sa preko 200 000 posjetitelja što je prihod od preko 3 000 000 kn samo od ulaznica. Mene je operacija koštala 1800kn i pregledi dosad 50kn. Ja jedino što sam htio je da mi se pokriju troškovi lječenja i troškovi života za vrijeme koje ne mogu raditi. Nisam uopće htio tražiti ko zna kakve odštete. Moja potraživanja bi bila niti 1% zarade samo od prodaje ulaznica, ali naravno njih nije briga jer nisu njihove noge polomljene

Noga ujutro - skoro pa indentična kao i zdrava

Noga navećer - duplo deblja od zdrave noge 

Nema komentara:

Objavi komentar