Novi pregled

Danas sam ponovo bio na pregledu i po prvi put vidio što je s mojim nogom. Dakle 6 šerafa i pločica kao nagrada za tuđi nemar i lošu organizaciju prijevoza! Slika govori i više nego je potrebno! Rečeno mi da se počnem polako oslanjati na tu nogu, ali ja se zaista ne usudim. Strah mi jednostavno ne dopušta da spustim nogu dolje i jači je od mene. I dalje apeliram na sve koji mogu pomoći u dijeljenju ovog bolga da stave link gdje god je moguće i pozovu druge da ga pročitaju i naprave isto kako bi se našli svjedoci i kako bi mogao tužiti odgovorne! Ne bježim od činjenice da sam ušao u prepun autobus, ali svatko bi učinio isto ukoliko je svjestan da je to zadnji autobus i da nema drugog načina za povratak kući!

Rujanfest je opet opalio šamarčinu i meni, ali i još jednom profilu koji je na službenoj stranici objavio link na ovaj Blog. Umjesto da preuzmeju odgovornost radije banaju sve korisnike koji ne dopuštaju da se priča zataška. Toliko o njihovoj savjesti i odgovornosti jer ovo se moglo svakome desiti i još uvijek može iduće godine. Sve se pitam dali bi kad bi svi njihovi fanovi stavili link na njihov zid ili u neki komentar bili spremni ama baš sve korisnike banati sa svoje stranice. Koliko neozbiljni mogu biti. zar su spremni radije odbaciti svakog tko ima imalo savjesti nego preuzeti odgovornost? Što se desilo znaju svi koji me okružuju, a priča se iz dana u dan širi, a i ovaj Blog do sada ima preko 2500 čitanja! Ovo sve je samo dokaz koliko im je stalo do novaca, a koliko do sigurnosti posjetitelja. Do dana današnjeg nitko me nije niti pokušao kontaktirati iako su jako dobro upoznati sa ovim događajem! svima koji su dosad i koji će odsad pomoći da se ovo ne zataška i da ovaj blog što više ljudi pročita šaljem unaprijed VELIKO HVALA!!!

Mjesec dana

Prošlo je točno mjesec dana kako sam slomio nogu. Za obljetnicu sam dobio jedan lijepi dar koji ću zasad ostaviti u tajnosti. Kako sam u potrazi za svjedocima događaja molio sam razne portale za pomoć čisto u vidu dijeljenja ovog bloga za svom facebook zidu. Odgovorio nije nitko osim Sindikata Biciklista i Zabavi SE - portala za zabavu! Sindikat biciklista me odpilio obrazloženjem:

"Poštovani,
žao nam je što se dogodilo, nadamo se da nije jako ozbiljno. Nažalost, ne možemo podijeliti Vaš blog na našoj stranici jer imamo puno takvih zahtjeva, a pogotovo jer nije vezano uz našu tematiku. 
Želimo Vam puno sreće i brz oporavak.
Lijep pozdrav,
SB"
Mislim ovdje se ne radi o tematici nego o čistoj solidarnosti, ali nema veze!

Zabavi SE - portal za zabavu je jedini zaslužio pohvalu! Podijelio je moj blog na svom zidu, javio mi to i pomogao te mene usrećio. njima je to bila sekunda posla, a meni može pomoći!

net.hr, 24 sata, Večernji, Jutarnji, index, Dnevno.hr, RTL, nova TV nitko se nije niti javio!!!

Čitate li ovaj blog podijelite ga i vi. I Vama je to sekunda posla, a meni znači puno! Hvala!

Bolovi u rukama i novi šamar od strane organizatora Rujanfesta!

3 tjedna sam na štakama. Nisam naviknut na štake, a i nikad nisam toliko opterečivao ruke pa su se počeli pojavljivati bolovi u zglobovima. Ali to nije dovoljno. Danas sam shvatio kako su mi organizatori Rujanfesta opalili još jedan šamar. Blokiran sam na njihovoj Facebook stranici. Ne mogu ništa niti komentirati niti objavljivati. Oni nisu krivi, ali trude se da se sve zataška. Ne razumijem zašto ako ne osjećaju nikakvu odgovornost!!!

Ukoliko ste pročitali ovaj post molim Vas da podijelite ovaj blog sa prijateljima. Vas to ništa ne košta, a pomoći će da se ovo ne zataška baš u inat Rujanfestu!

Čovijek koji je puno gore stradao zbog niza propusta!

Priča jednog vozača

29.09.12

Dan prije velike tragedije na brdskoj utrci na Tari, tešku je nesreću imao Miloš Spasojević. Udarac u bankinu i izgubio je nogu. PRENOSIMO - Sa S MEDIA PORTALA

S Media portal objavio je priču o Spasojeviću. U namjeri da se ne zaboravi. Iskrena, topla. Prenosimo je i mi. I neka služi svim organizatorima utrka kao svojevrsna opomena. Sigurnost vozača i gledatelja mora biti debelo pod brojem 1.

Potresna ispovijest vozača auto-trka: Moja nesreća nije sprečila veću tragediju na trci „Tara 2012“

Ovogodišnju brdsku trku na Tari obilježile su dve tragedije. Na dan utrke troje ljudi izgubilo je život nakon što je vozač automobilom uletio u publiku. U ekskluzivnoj ispovjesti za S media portal, vozač Miloš Spasojević objašnjava kako je dan uoči trke na treningu izgubio desnu nogu. Prvi put javno priča o detaljima nesreće i kaže da bi danas stajao na svojim nogama da je bio organiziran prijevoz helikopterom do Beograda.

Tragedija koja se dogodila 18. kolovoza na treningu brdske trke „Tara 2012“ zauvijek je izmjenila život porodici Spasojević. U ekskluzivnom razgovoru za S media portal, poznati beogradski automobilist i šampion auto-sporta Miloš Spasojević opisuje svaki trenutak nesreće u kojoj je ostao bez desne noge. 
Dočekao nas je u invalidskim kolicima na odjeljenju ortopedije Kliničkog centra Srbije. Snaga i optimizam koji zrače iz Miloša nikog ne bi ostavile ravnodušnim. Miloš nam je detaljno opisivao trenutak kada je bankina na stazi, koja je bila oštra kao žilet, prodrla u njegov automobil i isjekla mu desnu nogu, a levu teško oštetila. 

- To je tren… Staza nije bila oprana, ni dobro osigurana. Moj jugo je proklizao i udario sam u bankinu. Umjesto da me zaštiti, bankina je prodrla u moj automobil i odsjekla mi desnu nogu. Dio noge koji mi je otkinut preleteo mi je preko ramena –započinje potresnu priču Miloš. 
Naš sugovornik ni trenutka nije gubio svijest. Lijeva noga mu je takođe bila povrijeđena i zaglavljena, iz desne noge liptila je krv. Gledaoci su odmah pritrčali da pokušaju da ga spase. U 13 sati i 6 minuta počela je agonija koja još traje. 

- Nisam osjećao nikakav bol. Bio sam svjestan svega i zahvalan što sam živ. Sreća u nesreći je da je bankina proletjela kod nogu, da je ušla malo više presjekla bi me na pola. 
Niz propusta na mestu nesreće 

- Ekipa hitne pomoći stigla je na mjesto nesreće nakon desetak minuta, prva vatrogasna kola nisu imala opremu da izvuku Miloša iz automobila. Opremljena vatrogasna kola stigla su tek za pola sata.

Ljekari su bili nespremni, u panici, tresle su im se ruke. Svi su pritrčali sa staze i pokušali da me izvuku. Ljekari su cupkali oko kola, pokušavali minutima da mi plasiraju braunilu u ruku, nogu niko nije ni pogledao, krvi je bilo na sve strane – kaže Miloš. 

Nakon deset minuta agonije, kolima je pritrčala žena iz publike, koja je zdravstveni radnik u Hrvatskoj. Ona mu je podvezala nogu da bi zaustavila dalje krvarenje. 

- Kada je ona prišla kolima i počela da viče da mi podvežu nogu nastao je metež. Ona je preuzela sve u svoje ruke, a nakon toga stigla je i vatrogasna ekipa koja je isjekla krov i izvukla me napolje iz uništenog vozila.

Transport za Beograd 

Miloš i njegova porodica navode da je svaki minut borbe za njegovu nogu bio dragocjen ali da je zbog nepotrebno izgubljenog vremena u užičkoj bolnici on ostao bez desne noge. Miloš je najprije prevezen u bolnicu u Užicu. Tamo je stigao u 14 sati i 20 minuta. Gotovo tri sata trajali su ultrazvučni pregledi i laboratorijske analize. Tek nakon toga je odlučeno da je „bolje“ da ga transportiraju za Beograd. U 17 sati umesto helikopterom, Miloša susanitetom vozili iz Užica za Beograd.

- Tek je u sanitetu primio prvu transfuziju, a izgubio je litre krvi. Otkinutu nogu nisu ni stavili na led – kaže Miloševa majka Dragana. 

Bol i agonija trajali su sve vrijeme sporog putovanja sanitetom. Po dolasku u beogradski Urgentni centar oko 20 sati, Miloša je snaga počela da izdaje. 

- Bio sam sretan što smo stigli u Beograd, znao sam da sam na sigurnom. Sjećam se da su me unjeli u sobu za reanimaciju i da su mi govorili da dišem, ja više nisam mogao, snaga me je izdala.

Miloša su nekoliko puta reanimirali a onda je usljedila operacija koja je trajala satima. 

Zbog nesavjesnih ljekara ostao sam invalid 

Zbog procjene užičkih ljekara da nije potreban helikopter da se Miloš transportira, on je ostao bez šanse da mu spase nogu. 

- Doktor koji me je operiraoo kada sam stigao u Beograd rekao mi je da bih još imao nogu samo da sam dva sata ranije stigao. Rekao je da bi mi noga bila potpuno funkcionalna i zdrava. Ali eto, ljekari u Užicu zapečatili su mi sudbinu… 
Majku Draganu su u užičkoj bolnici ubjeđivali da je sa Milošem sve u redu i da nema potrebe da se organizira helikopter. Milošev klub kontaktirao je ministricuu sporta Alisu Marić koja je rekla da nema problema da se organizira prijevoz ali da je bolnica ta koja mora zatražiti helikopter.

- Zbog čega oni to nisu odlučili ja ne znam. Da je stigao dva sata ranije u Beograd doktori bi mu spasili nogu. Da su mi doktori u Užicu rekli istinu našla bih helikopter koji bi ga prevezao po svaku cijenu. Doktori su ovde sve pokušali, ponovo prišili nogu, nažalost bilo je prekasno – očajna je majka Dragana. 
Ekipa ljekara na čelu sa doktorom Bumbaširevićem koja je operirala Miloša borila se za njegov život. Miloš i njegova porodica biće im doživotno zahvalni. 

Miloševa nesreća – policijska zabilješka 

- O nesreći koja se dogodila mom suprugu načinjena je samo policijska „zabilješka“ – kaže Miloševa supruga Ivana koja je sa djecom bila na Tari kada se nesreća dogodila. 

- Njega su prevozili sanitetom, a ja sam se kolima vratila za Beograd sa djecom – dodaje Ivana. 

Kćerka Irena (9) i sin Nenad (7) oca su prvi put vidjeli u bolnici tek dve sedmice nakon nesreće. 

- Nekako su prihvatili činjenicu da im je tata ostao bez noge. Nenadovo prvo pitanje bilo je da li će tata zauvijek biti u invalidskim kolicima – kaže supruga Ivana.

Nakon tragedije uz Ivanu, djecu i majku Draganu samo su porodica i prijatelji. Nitko od organizatora utrke ih nije pozvao. Teško vrijeme im tek predstoji, jer Miloša čeka još jednaoperacija da bi mu osposobili lijevu nogu na kojoj su pokidani živci, kao i oporavak koji će trajati minimum dvije godine. 

Ipak, koliko god da je teško, i Miloš i njegova porodica su optimisti i nadaju se najboljem. 

Neka “Tara 2012” bude nauk svima 

Zbog niza propusta u organizaciji, bezbjednosti i ljekarskoj pomoći na mjestu nesreće i u Užicu, Miloš i njegova porodica tužit će odgovorne. Oni će zahtjevati da se detaljno ispita zbog čega staza nije bila obezbjeeđena po svim standardima kao i zbog čega ljekari u Užicu nisu zahtjevali transport helikopterom za Beograd. 

- Meni nogu nitko ne može da vrati, ali pravda mora da bude zadovoljena – kaže Miloš. 

Podsjetimo, Miloš Spasojević nije jedina žrtva loše organizacije trke na Tari. Dan nakon Miloševe nesreće na treningu, održana je i službena utrka u kojoj je troje ljudi izgubilo život kada je jedan od vozača izletio sa staze u zavoju koji nije bio osiguran

Na facebooku postoji i stranica Žrtve Loše Organizacije koja je namjenjena da okupi ljude i upozori na posljedice loše organizacije i pomogne onima koji su nastradali zbog propusta drugih!

Treci tjedan

Proslo je tri tjedna od operacije. Noga je i dalje otecena i to me moram priznati brine. Taban me boli na dodir i niti to mi nije jasno zasto. Nista od te sve brige mi nije trebalo. I dalje proklinjem Rujanfest.  Sto me jos ceka ne znam.

Druga kontrola

Danas sam bio na drugoj kontroli. skinuta mi je langeta, jos 4 tjedna nesmijem stati na nogu, kroz par dana moram poceti razgibavati zglob i pratiti stanje otekline noge. Slijedeca kontrola je za 3 tjedna. I dalje proklinjem dan kad sam otisao na rujanfest!